Zašto više ne pišem o metafizičkim svojstvima kristal

Pitali su me: “A zašto više ne pišeš o metafizičkim svojstvima kristala?”
I moj odgovor je jednostavan: ne želim pisati nešto iza čega iskreno, iz vlastitog iskustva, ne mogu stati.

Kad sam prije gotovo dvadeset godina prvi put ušla u svijet kristala i minerala, vjerovala sam svemu što sam mogla pronaći u knjigama i ono malo informacija na internetu, za rasliku od danas kada pronalazimo obilje tekstova o metafizičkim svojstvima. Informacija je tada bilo malo, a ono što je postojalo uzela sam zdravo za gotovo. Ako je u knjizi — onda je istina, zar ne? Nije mi ni palo na pamet propitkivati. Samo bih prepisala tekst iz knjige i stavila ga uz kristal, uvjerena da činim ispravno.
Danas, iz ove perspektive, vidim koliko je lako vjerovati autoritetima bez pitanja “Da li je ovo zaista tako? Da li  je ovo i moje iskustvo?”

Trenutak koji je sve promijenio

Sve se promijenilo jednog dana kada sam u knjizi jednog poznatog hrvatskog radiesteziologa pročitala tvrdnju da se citrin i prozirni kvarc nikako ne smiju nositi zajedno.
Zastala sam. Nešto nije imalo smisla.

Oba minerala dolaze iz iste porodice, imaju identičnu kemijsku formulu — samo citrin sadrži malo više željeza i nastaje bliže termičkom izvoru. To je jedina razlika. Struktura im je ista. Logika im je ista. A onda bi odjednom trebali biti “energetski nespojivi”?

Tu je počelo moje putovanje propitivanja “autoriteta”.

Shvatila sam da metafizička svojstva koja čitamo nisu univerzalne istine. Ona su tuđa iskustva… ili zapravo— marketinški alati. Lijepa priča koja daje nadu da je baš taj kamen “za ovo ili ono”.

Zašto i kako različito doživljavamo kristale

To je isto kao da staviš cvijet ispred deset ljudi i zamoliš ih da ti ga opišu.
Dobit ćeš deset različitih doživljaja.

Mirisi, boje, teksture — sve naše percepcije su jedinstvene, osobne, oblikovane našim životom, tijelom i osjećajima.
Zašto bi s kristalima bilo drugačije?

Ono što je nekome kamen uzemljenja, meni može biti veoma energetičan kristal. Ono što nekome otvara srce, drugome može biti neutralno. Kristali nisu katalogizirane “funkcije”, već živa, kompleksna bića Zemlje koja u našem tijelu bude ono što je spremno biti probuđeno.

Knjiga koju nisam napisala — i lekcija koju jesam naučila

Davno sam dobila priliku da napišem knjigu o kristalima. Bila sam uzbuđena i ponosna… dok me draga kolegica nije pitala jedno jednostavno, ali razoružavajuće pitanje:

“Imaš li osobno iskustvo o time što pišeš, ili samo prepisuješ tuđe?”

Odgovor je bio jasan, prepisujem tuđe bez propitkivanja i vlastitog iskustva.
I tada sam odlučila: ako ću ikad pisati o kristalima, pisat ću iz vlastita iskustva — ne iz tuđih.

U tom trenutku sav svijet “ovaj kamen je za ovo, onaj je za ono” počeo se topiti.
Počela sam promatrati. I osluškivati. I dopuštati da svaki kristal govori sam za sebe.

Marketinška istina koju rijetko tko voli priznati

Velik dio onoga što danas čitamo o kristalima stvoren je s jednim ciljem — da se proda.
Kamen koji “otvara treće oko”, “donosi uspjeh”, “liječi srce”, “budi moći” zvuči mnogo privlačnije od znanstvene rečenice o kristalnoj rešetki i mineralnom sastavu.

Ne umanjujem moć vjere. Ne umanjujem ni moć placeba — ona je fascinantna i stvarna.
Ali ne želim da moje riječi budu alat za manipulaciju tuđih očekivanja i nada.

Ono iza čega mogu stati danas

Iza ovoga stojim — sa iskustvom :

Kristali imaju frekvenciju, mjerljivu i realnu.
Ta frekvencija dolazi iz njihove kristalne rešetke — savršeno uređenog rasporeda atoma koji određuje njihovu boju, oblik, prozirnost, čvrstoću.

Naše tijelo je električno, osjetilno i intuitivno.
I ima kapacitet osjetiti taj titraj.

To iskustvo nije metafizika — to je odnos.
To je susret dviju vibracija.

Kristali su živi.
Oni rastu, mijenjaju se, pamte i postoje daleko duže od nas. Kad im pristupimo s poštovanjem, oni postaju učitelji, suputnici, prijatelji.

Za kraj: zaboravi sve što si pročitao, i kreni ispočetka

Umjesto da vjeruješ tuđim riječima, uključujući i mojima, napravi ono što je najvrijednije:
stvori svoje iskustvo.

Stavi ruku na kristal i svoje srce.
Udahni - stani - izdahni.
Osjeti.

Jer tek kada naše tijelo odgovori na njegov titraj, tek tada se rađa istinska povezanost — ne metafizička, nego stvarna, osobna, neponovljiva.

Kristali su divni i moćni učitelji koji nas uče da vjerujemo sebi, da se osluškujemo , da jasnije čujemo i vjerujemo vlastitoj intuiciji.